Purpose of this project is to list people that lived for 100 years or more from Croatia.

preko 107

• Muška Porobić 108 (1912-2021)
• Luca Bulić 109 (1895-2005)
• Joseph Kršul 109 (1911-2021)
• Nike Valjalo 110 (1908-2018)
• Mateo Palaveršić 106 (1906-2012)
• Private 10/10/1915 - 16/05/2023

Podgora

• Dijana Stančić (Janović) - 106 years (1890-1996)
• Anka Anusich (Kržanić) - 104 years (1909- 2014, NZ)
• Ivka Lovich (Kunac) - 102 years (1908 -2011, NZ)
• Ivka Sanko - 102 years (1879-1981), died in USA
• Ruže Letica (Pavlinović) - 102 years (1893-1995), died in USA
• Janko Ban - 101 years (1885-1987)
• Filip Šunde - 101 years (1891-1992), died in NZ
• Šimun Slipac Kurtić - 101 years (1825-1927)
• Marija Milošević (Vodanović) - 100 years (1903-2003)
• Mare Milich (Jakić) - 100 years (1904-2004), died in NZ
• Karlo Misa/Mišić - 100 years (1907-2008), died in NZ
• Ćiro Nola - 100 years (1910-2010), died in NZ
• Katica Vranješ (Talaić) - 100 years (1909-2009), died in NZ
• Jozica Sumić - 100 years (1890 - 1990)
• Mary (Maria) Dominica Kurta b. 105 years (1908-2013)

Tijarica

• Matija Krolo (Tomić) 104 (1723-1827)
• Ivan Ruščić 107 (1724-1831)
• Ivanica Lemo 103 (1739-1842)
• Jakov Jukić 100 (1755-1855)
• Nikola Vuko 107 (1724-1831)
• Šime Sučić (Vuko) 106 (1762-1868)

Peljesac i Korcula

• Vinko Kalogjera - 102 years (1897-1999)
• Aloysius Brambilla 100 (1753-1853)
• Pero Kovačević 102 (1907-2009)
• Ivan Buntjelić 101 (1739-1840)
• Antica Bervaldi (Novak) 100 (1851-1951)
• Egidije Foretić 106 (1903-2009)
• Pama Pamić (Agustinović) 104 (1621 - 1725)
• Perina Pavičić 100 (1694 - 1794)

ostala Hrvatska

• Dragutin Tadijanović - 102 (1905-2007)
• Lina Ziliotto (Marussich / Marušić) b. 1897, alive in 2002 (108 years)
• Juraj Đuro Franjo Jelačić -101 (1805-1906)
• Harmilkar Bošković 100 (1874-1974)
• Andrija Andrew Baretich (Baretić) 102 (1835-1937)
• Stana Franić (Franić) 101 (1900-2001)
• Ljubica Dominis (Jadrijević) 100 (1906-2006)
• Stipan (Steve) Ozich (Ožić) 103 (1890-1994)
• Janja Brajković (Škarica) 100 (1900-2000)

DOŽIVJETI STOTU...MAKARSKO PRIMORJE

Based on Article by Smiljana Šunde published in Makarsko Primorje, 2010 U Podgori je uvijek bilo stogodišnjaka, piše Smiljana Šunde, 17. 08. 2010.

Prema nekim istraživanjima (objelodanjenim 2008.) očekivano trajanje života u Hrvatskoj je prosječno 75,7 godina ili: 79,9 za žene, a 72,3 za muškarce. Možda ovu rečenicu možemo nadopuniti olako izrečenim zaključkom: osim ako nemate podgorskih gena

Otkuda takav možebitni zaključak? Krajem ožujka 2008. umro je podgorski stogodišnjak Karlo Mišić. Nije umro u Podgori. Iz zavičaja se iselio 1925., kao 18-godišnji mladić i otišao na kraj svijeta - u Novi Zeland, gdje je i umro. Nije bio ni prvi, ni posljednji, a ni jedini Podgoranin koji nije mogao odoljeti sirenskom zovu te daleke zemlje. U lipnju 2008. jedna je Podgorka u Novom Zelandu napunila 100 godina. Ona se zove Ivka Lović, kći je pok. Mate Kunca Jurina. Sada je u 103. godini.

U srpnju 2009. još je jedna Podgorka napunila 100 godina. Ona se zove Anka Anušić, a rođena je u obitelji Kržanić. I ona živi u Novom Zelandu, zemlji u koju se iselilo nekoliko puta više Podgorana no što ih je ostalo u zavičaju. Ona je sada u 102. godini.U ožujku 2010. stogodišnjakom je postao i podgorski iseljenik Ćiril-Marijan Nola pok. Josipa. I on je živio u Novom Zelandu, premda je u posljednjih pola stoljeća mnogo puta dolazio u posjet Podgori. U svom drugom, tek načetom stoljeću poživio je svega nekoliko dana - umro je nedugo poslije 100. rođendana.

Od 1927. do 2010., dakle u razdoblju od 80-ak godina, najmanje je dvanaest Podgorana ili premašilo stotu godinu ili došlo do magične brojke 100. Od tih dvanaestero čak devetero ih je glavninu života proživjelo u iseljeništvu (od toga osmero u Novom Zelandu), ali po rođenju, podrijetlu i odrastanju svi su oni Podgorani. Pokušavajući objasniti dugovječnost, pojedini znanstvenici danas tvrde da postoji gen dugovječnosti. Je li, dakle, obiteljsko nasljeđe presudno? Kad je o Podgoranima riječ, uvidom u matične knjige može se uočiti kako je u pojedinim obiteljima bilo i po nekoliko 90-godišnjaka, a u jednoj čak dvoje stogodišnjaka - ujak i nećakinja. No, ako su geni važan čimbenik, a po svoj prilici jesu, ne može se zanemariti ni važnost drugih čimbenika.

Uz gene životni vijek ovisi i o načinu života

Znanstvenici širom svijeta pišu o tome brojne studije i knjige, ali ono što može naslutiti i znati svaki laik jest da je bitan i način života, pogotovo način prehrane.

Koliki će biti životni vijek današnjih naraštaja? Ako se u načinu života, prehrani i sl. budu ravnali prema aktualnim trendovima, teško da bi se mogli nadati duljemu životnom vijeku. Ljenčarenje i hedonizam, koje danas promiče većina medija u svijetu, svakako nisu put k dugovječnome životu. Buka, GMO, brza hrana, alkohol, droga, suvišni lijekovi, cigarete, onečišćenost - zraka, zemlje i vode, zatim trka, stres, pohlepa za novcem, pohlepa za tuđom imovinom, zavist, nedostatak vremena za smireni razgovor, prezasićenost nizom suvišnih informacija, nepomirenost s činjenicama na životnom putu ... to nisu preduvjeti za dug život. Dakle, prethodna rečenica mogla bi biti i upozorenje koje bi glasilo: ne - buci, ne - GMO-u, ne - brzoj hrani, ne - alkoholu, ne - drogi, ne - pohlepi, ne - prezasićenosti suvišnim informacijama itd.

Popis podgorskih stogodišnjaka

No, evo konačno abecednog popisa podgorskih stogodišnjaka (žene su upisane prema svojim djevojačkim prezimenima):

Ban, Janko 11.11.1885-1987

Bio je najmlađi od četiri sina, te osmo i najmlađe dijete u svojih roditelja Stipana Bana Matina i Antice rođ. Letičić Jurine. Umro je u 102. godini u Zagrebu. Otac mu je umro u 84., a majka u 81. godini. Sve četiri Jankove sestre i sva tri brata ostali su živjeti u Podgori. Najdulje je živjela sestra Ane udana Radojković, koja je umrla dva tjedna prije navršene 90. godine. Sestre Lucija i Ivka udana Pavlinović umrle su u 88. godini, brat Mate umro je neposredno uoči 75. rođendana, a brat Nikola također u 75. godini, dok su ostalih dvoje umrli u mladosti. Zanimljivo je da se na ovom popisu stogodišnjaka nalazi i Jankova nećakinja, kći njegove najstarije sestre Ivke - to je Ruže Pavlinović udana Letica, koja je umrla u 103. godini (vidi br. 9 u ovome tekstu).

Borić, Ivka 9.3.1897-18.3.1996

živjela je u Novom Zelandu, gdje je i umrla u 100. godini. Muž joj je bio Podgoranin Krešimir Nola Ivin. Ivka je bila treće od četvero djece u svojih roditelja Stipana Borića Jurina i Matije rođ. Merčep Šimunove. U Novom Zelandu je živio i njezin brat Jure koji je doživio 80 godina. Kod kuće je ostala samo najmlađa sestra Nora, koja se udala za Podgoranina Jakova Kurtića, a njezini potomci i danas žive u Podgori. Ivkini roditelji nisu doživjeli visoku starost - otac je umro u 72., a majka u 68. godini.

Jakić, Mare 29.3.1904-27.9.2004

iselila se k mužu Klemi Miliću pok. Mate iz Podgore u Novi Zeland. Ondje je umrla u 101. godini. Mare je bila treće od četvero djece u svojih roditelja Joze Jakića Jurina i Mare rođ. Borić. Roditelji su joj umrli u 72. godini (i otac i majka). U Podgori je ostao živjeti Marin jedini brat - Jure.

Kržanić, Anka 26.7.1909

živi u Novom Zelandu i sada je u 102. godini, a muž joj je bio Podgoranin Mihovil Anušić pok. Luke. Ankini su roditelji Ivan Kržanić Mijin i Vice rođ. Radonić Jurina imali četvero djece: kći Zorica-Vice odselila se u Đevrske, sin Karmelo umro je u ranom djetnjstvu, dok je kod kuće ostao sin Mijo-Mili, čiji potomci i danas žive u Podgori. Ankina majka Vice doživjela je 87 godina, otac Ivan 78, brat Mijo-Mili 85, a sestra Zorica-Vice 81 godinu.

Kunac, Ivka 25.6.1908-16.3.2011

Umrla u u 103. godini. Muž joj je bio Luka Lović iz sela Igrane u Makarskome primorju. Ivka je bila četvrto dijete Mate Kunca pok. Jure i Ivke Glučina pok. Ivana (iz Drašnica). Najstarija Ivkina sestra umrla je u ranom djetinjstvu, druga u mladosti, a jedini Ivkin brat Jure umro je u 72. godini - živio je u Podgori, gdje i danas živi dio njegovih potomaka. Roditelji su im umrli u 87. (otac) i u 42. godini (majka).

Kurtić, Šimun-Luka 15.10.1825-3.4.1927

živio i umro u Podgori. Bio je najstarije od šestero djece (4 sina i 2 kćeri) u svojih roditelja Jakova Kurtića Matina i Mande rođ. Borić Antine. Svi su ostali živjeli u Podgori, osim Šimunova brata Mate, koji se odselio u Supetar na Braču. Roditelji su im umrli u 78. godini (otac), i u 90. godini (majka). Šimun-Luka umro je u 102. godini, njegov mlađi brat Ivan-Ive umro je u 82., sestra Ivka ud. Juretić u 81., a sestra Antica ud. Jakić u 79. godini. Od Šimunove petero djece najdulje je živjela kći Antica udana Sumić, koja je umrla u 85. godini. U Podgori je i danas dosta Šimunovih potomaka.

Mišić, Karlo 18.7.1907- 22.3.2008

živio u Novom Zelandu. Rođen je u drugom braku svojega oca i bio je šesto od osmero djece svojemu ocu Grgi-Mati Mišiću Tominu, a peto od sedmero djece svojoj majci Mari rođ. Miličić Petrovoj. Karlov otac doživio je 91, a majka 82 godine. Karlov polubrat Toma, koji se također iselio u Novi Zeland, doživio je svega 70 godina; brat Miho iselio se u Argentinu, dvije su sestre umrle u djetinjstvu, jedna se udala u susjedno selo Drašnice, a u Podgori su ostali živjeti samo sestra - Nediljka udana Letica (umrla u 94. godini i najmlađi Karlov brat - Mate-Nediljko. Karlo je u dobi od 93 godine preletio ocean i posjetio Podgoru, da bi sudjelovao na svadbi unuke svojega polubrata Tome iz Novoga Zelanda.

Nola, Ćiril-Marijan 25.3.1910.-1.4.2010

rođen je kao četvrto od sedmero djece u svojih roditelja Josipa Nole Cvitanova i Perine rođ. Letica Petrove. U mladosti se iselio u Novi Zeland I ondje sklopio brak s djevojkom podgorskoga podrijetla Phillys Sunde Ivanovom. Između svoje 60. i 95. godine često je posjećivao Podgoru, gdje je dugotrajno pješačio, trčao i plivao, održavajući sportsku kondiciju. Njegov brat Ljubo također je živio u Novom Zelandu i umro u 87. godini. Dvije sestre - Nediljka udana Vela i Štefanija udana Erceg - također su doživjele visoku starost. Obje su živjele u Podgori i u razmaku od oko godinu dana obje umrle u 97. godini. Ćirilova dva brata živjela su u Podgori - Mate je umro pet dana poslije svog 88. rođendana, a Petar u 83. godini. Njihov je otac Joze umro u 78. godini (u El Shattu), a majka Perina u 70. godini.

Pavlinović, Ruže 10.3.1893-11.11.1995

bila je najstarija od sedmero djece u svojih roditelja Jure Pavlinovića Lovrina i Ivke rođ. Ban Stipanove. Umrla je u Novom Zelandu u 103. godini. Ruže je bila udana za Podgoranina Ivana Leticu pok. Jure, pa se kao udovica udala za njegova nećaka Jozu Leticu pok. Jakova, te s njim živjela u Novom Zelandu. Njezin muž Joze, od nje mlađi 7 godina, doživio je 90 godina. U Novom Zelandu su živjeli i Ružin brat Ivan (umro u 90.) i sestra Mare udana Alač (umrla u 78. godini), a sestra Antica-Zela, koja je živjela u Podgori, doživjela je 87 godina. I njihovi roditelji bili su dugovječni: otac Jure doživio je 82, a majka Ivka 88 godina.

Sanko, Ivka 26.3.1879-3.8.1981

Ivka se u mladosti iselila u SAD, gdje je umrla u 103. godini. Obiteljski nadimak bio je Ćupinovi. Ivka je bila najmlađe od četvero djece u svojih roditelja Ivana Sanka Petrova i Mande rođ. Juretić Ivanove. Jedini Ivkin brat Ante živio je i umro u Trstu. U Podgori su ostale živjeti Ivkine dvije sestre, od kojih je starija - Mare bila udana Lucijetić (umrla u 84. godini), a mlađu - Mandu ubili su partizani u Drugom svjetskom ratu u njezinoj 77. godini. Ivkin je otac umro u 75., a majka u 78. godini.

Šunde, Filip 21.8.1891.-3.10.1992

bio je najstarije od desetero djece u svojih roditelja Petra Šunde Tomina i Nediljke rođ. Vodanović Antonove, a iselio se u Novi Zeland, gdje je umro u 102. godini. Dvoje Petrove i Nediljkine djece umrlo je u djetinjstvu, jedan sin poginuo u Prvom svjetskom ratu, sin Vice živio u Makarskoj (umro u 76. godini), a svi ostali se iselili: Filipov brat Nediljko (doživio 97 godina), brat Anton (doživio 85 godina) i brat Adam (doživio 78 godina) iselili su se također u Novi Zeland, brat Petar II u Argentinu (umro u 87. godini), a sestra Tereža u Australiju (umrla u 70. godini). U Podgori je ostala živjeti njihova polusestra iz očeva drugoga braka - Ružica udana Glamać (umrla u 82. godini). Otac Petar doživio je 83 godine.

Vodanović, Marija 1903.-2003

Marija je bila peto od šestero djece u svojih roditelja Šimuna Vodanovića Božina i Polonije rođ. Kokić Petrove - dvoje ih je umrlo u ranoj dobi: Ivka (1891.) i Bože (1895.), a Ane (1893.) i Paulina (1898.) živjele su izvan Podgore. U Podgori je ostala živjeti samo Marijina sestra Gjulija udana Nola (doživjela 83 godine). Marijin otac Šimun doživio je 77 godina, a majka Polonija umrla u 92. godini. Marija je bila udana za Mladena Miloševića iz Gradca. Umrla je u Zagrebu 2003. u 100. godini, a sve do smrti dolazila je ljeti na odmor u roditeljsku kuću u Podgori.

Popis je djelomičan jer nedostaju podaci iz Argentine i Kanade

Možda je još netko od Podgorana dosegnuo stotu, ali nije lako doći do podataka. Naime, mnoštvo se Podgorana iselilo u prekomorske zemlje, pa sve ovisi o tome kako funkcionira administrativni aparat u pojedinoj od tih zemalja - šalju li se službeni podatci o smrti useljenika u njihove domicilne župe (matične urede) ili ne šalju. Primjerice, iz Novoga Zelanda takve su obavijesti rijetko izostajale, iz SAD-a i Australije bilo ih je tek ponekad, a iz Argentine i Kanade uopće nisu stizale.

Po spomenutim bi se podatcima moglo zaključiti da su Podgorani dugovječniji od žitelja drugih primorskih mjesta. Je li to tako - teško je reći, jer bi se sličan popis možda mogao napraviti i za ostala mjesta Makarskoga primorja. No, pouzdano se može reći da je Podgora u svakom razdoblju imala dosta starijih ljudi. Podgorski 98-godišnjak Ante-Nedjeljko Letica pok. Mate rečenoga Čučina umro je upravo ovih dana (9. kolovoza 2010.), u Podgori živi 98-godišnjakinja Zlate Vela rođ. Vodanović, a dvije dugovječne Podgorke žive u Makarskoj: Šimica Čugelj rođ. Borić sada je u 98., a Paulina-Antica Zrna rođ. Letica u 96. godini. Koliko je onih koji imaju između 90 i 95 godina teško je i pobrojiti.

Vrijedi spomenuti još jednu stogodišnjakinju, koja je Podgorka podrijetlom. To je Katica Vranješ rođ. Talaić koja je u studenom 2009. umrla u 101. godini u Novom Zelandu. Onamo je, poslije smrti muža, otišla svojoj iseljenoj djeci: dvjema kćerima i sinu. Katičina majka bila je Ivka - kći Joze Vele i Ane rođ. Borić, rođena u Podgori 1885., a udana za Petra Talaića rečenoga Lonu iz Makarske.

U Hrvatskoj skoro 1500 stogodišnjaka, a najviše ih je iz Podgore

Umjesto zaključka evo još jedne sličice. Prije četiri godine u jednim je novinama tiskan članak o starosti. U njemu je pisalo kako se i u Hrvatskoj, kao i u većini razvijenih zemalja, povećava udio starijih ljudi u ukupnom broju stanovništva. I da trenutačno (ožujak 2006.) u Hrvatskoj živi 1455 ljudi visoke starosne dobi, tj. onih koji su stari između 95 i 108 godina.

Iz toga se može napraviti ovakva računica: ako u Hrvatskoj ima oko 4 500 000 stanovnika, znači da je otprilike na svakih 3093 stanovnika bila po jedna takva starija osoba. A u Podgori su upravo do objave spomenutoga članka bile dvije takve osobe (ne računajući one koji su živjeli izvan Podgore): Nede Sumić rođ. Radonić (1909.) i Mande Radojković rođ. Juretić (1908.). Nede je umrla sredinom veljače 2006. u 98. godini, a Mande početkom ožujka 2006. u 98. godini (zacijelo su obje ušle u taj zbroj od 1455). Tako je taj prosjek za Podgoru, koja ima 1500 stanovnika, bio više nego četverostruko veći od hrvatskoga prosjeka. Odnosno, u Podgori je na svakih 750 stanovnika bila jedna takva starija osoba.

Kad bismo tome pribrojili i četvero Podgorana koji su u to doba živjeli izvan Podgore - u Novom Zelandu: Mate Vulinović pok. Paške, koji je tada imao 96 godina (umro u kolovozu 2006.), te troje ovdje već spomenutih Podgorana - Karlo Mišić (tada u 99. godini), Ivka Lović rođ. Kunac (tada u 98. godini) i Anka Anušić rođ. Kržanić (tada u 97. godini), taj bi prosjek daleko premašivao i hrvatski i tko zna koje sve ne prosjeke.

I konačno: jesu li u Podgorana zaista presudni geni dugovječnosti? Ovaj članak ne može dati odgovor na to pitanje, ali može postavljati pitanja na koja bi se možda mogli dobiti zanimljivi odgovori.