Old Jewish cemetery in Split

This project is about old Jewish cemetery in Split, Croatia.

Hr | Sv

Location: Old Jewish cemetery in Split, also here You can see a few images of graves

Jewish cemetery in Split

The Jewish cemetery in Split is the oldest Jewish cemetery on the territory of the Republic of Croatia, and one of the oldest preserved in the World. It was founded by the Split Jews back in 1573 on the eastern slope of Marjan Hill. The last burial was completed in 1945 when the cemetery was closed and protected as a monument. There are more than 700 graves in the cemetery.

Cultural heritage is protected. Below the cemetery there is a Marjan Vidilica. Under the designation Z-5554, the immovable cultural heritage - individually, the legal status of a protected cultural asset - was classified as the rest.

The first afforestation of Marjan with the Aleppo pine in the Jewish cemetery was the bee in 1852. For some time, the Jewish cemetery was the only green oasis on the bare mountain of Marjan. The cemetery was on the eastern slope of Marjana. There were 650 tombstones with Jewish inscriptions and names in Croatian, Italian and German.

The oldest monument is in 1717, and the monuments are mainly in the shape of a sarcophagus, in Hebrew, written by a Sephardic letter.

There are the graves of the deceased family: Viterbi, Pensi, Navaro, Piaza, Gentilhuomo, but also the tombs of prominent personalities like the physician Josef Haj Seniora, Rabbi Avram Pape, Hajim Izak Musafije, Mordehaja Jakova Jedidija, Musafije and Hajima Alevia and Vida Morpurgo.

These Jewish families in Split originate in the ancient Salona, where the Jewish community was founded, as evidenced by monuments and artefacts.

At the beginning of the 16th century, the number of Jews in Split increased rapidly thanks to immigrants from Spain and Portugal. The most significant Jew in Split, and for Split was Danijel Rodriguez of the Portuguese roots, shortened by Rodriga. He was a diplomatic mediator between Venice and Turkey, negotiating the return of Turkish prisoners of war. The increase of the population contributed to the establishment of the cemetery in 1573. The cemetery was called «House of the Living», and is located on the eastern afforested hillside of Marjan, visible from the city and from the sea. Only the cemetery is divided into a longitudinal aisle in two parts. The northern part is older and the south is newer.

Since 1949, it began to be buried in a new cemetery on Lovrinac.

Potvrđeno je da je postojalo 1573. na padini Marjana iznad grada, ograđeno je rustičnim kamenim zidom 1826, da bi udovoljilo državnim propisima o organizaciji vangradskih groblja.

Pogrebna kapela sagrađena je 1892. zalaganjem industrijalca Emila Stocka. Na groblju se nalazi oko 700 grobova.

Židovsko groblje

Adresa: Nazorov prilaz 1

Articles, Sources, Documents

• Images of graves
• Old Jewish cemetery in Split, Marjan-Park šuma, JUPŠM
• Location, map
• VAŽAN SPOMENIK NA MARJANU: Židovi u Splitu od stoljeća sedmog, article and images
• Pregled povijesti Židova u Splitu, Lovro Kralj, pdf online
• Židovi u Splitu, author deleted own site
• Uključivanje Židova u društvenu, političku i kulturnu sredinu Splita i njihov doprinos toj sredini, autor pok. gosp. Duško Kečkemet, Ethnologica Dalmatica, No. 1, 1992, pdf online
• Staro židovsko groblje u Splitu: Priča o suživotu koji je spasio prognane, a obogatio grad
• Židovi u Splitu od stoljeća sedmog
• Židovska vjerska zajednica u Saloni, Crkva u svijetu : Crkva u svijetu, Vol. 55 No. 2, 2020. Ivan Matijević, Split
• Židovska općina - Split, 1861. -1943. (Comunità Israelica di Spalato), Državni arhiv u Splitu, HR-DAST-151, gđa.Tatjana Kovač, 1992

Jews families and members of Jew community in Split - "Universita degli Ebrei" 17 century:

Kulturna i umjetnička baština Dalmacije, autor pok. gosp. Duško Kečkemet, Split, Maran tisak, 2004, str. 175

• Daniel Rodriga
• Jakov Musafija, splitski rabin, autor Talmudskog rječnika; his son Abraham (later baptized with name as Adolfo. lingvist, sveuč. učitelj prijestolo-nasljednika Rudolfa u Beču)
• Jerolim Melamed and Salamon Thobi, doctors and friends of Markanatun de Dominis
• Jozef Penso, konzul židovske splitske općine
• Samuel Lima, diplomat

Families:

• Seraglio, Lopis, Misrai, Lima, Sagiak, Santo, Israel, Piazza, Pessa, Penso, Baruch, Russo, Levi, Tobi, Babaj, Seralvo, Lumbroso, Penach, Pesca, Curiel, Ventura, Lucena, Dessa, Jona, Signor, Gentilomo, Jesurum, Marchioro, Citta Nova, Abenum, Navaro, Schenesi, Morpurgo, Pardo, Fermo

From CENDO.hr

Istraživački dokumentacijski centar - Research and Documentation Center, Split

PORIJEKLO

Većina istraživača se slaže da su Židovi u Splitu porijeklom iz antičke Salone u kojoj se nalazila židovska zajednica, o čemu svjedoče i brojni spomenici i artefakti (glinene svjetiljke, menore ,sarkofazi itd). Kada je početkom VII stoljeća razrušena Salona (Avari i Slaveni), preživjeli stanovnici, a među njima i Židovi, sklanjaju se u Dioklecijanovi palaču i na otoke.

O splitskim Židovima u srednjem vijeku postoje podaci, iako ih ima malo. Tako su se dva stara naziva u gradu Splitu, koja su se sačuvala u dokumentima, također dokaz o prisustvu Židova. U srednjevjekovnom statutu grada Splita ne spominju se posebno Židovi, što bi moglo značiti ili da ih tada nije bilo ili su možda bili jednako tretirani kao ostali građani.

Kada je Split došao pod vlast Mletačke Republike (Venecije) 1420.godine i za Židove u Splitu su vrijedila njihova ograničenja za kupovinu nekretnina. Mletački je senat 1527 odobrio neke povlastice doseljenim Židovima. Osnovna institucija koja je nadzirala Židove u Veneciji bila je „Inquisitoriato sopra gli Ebrei“. Domaći naziv je obično bio "žudiji".

Protjerani Židovi sa Iberijskog poluotoka su se raselili po Mediteranu pa su tako došli i na naše obale i pomiješali se sa Židovima koji su tu već ranije živjeli. Kugu koja je harala 1607. preživjelo je samo 1.045 stanovnika Splita, među njima 60 Židova.

U 1662. godini u Splitu ima 198 Židova (104 muškarca i 94 žene), 1621. trideset obitelji sa oko 200 članova, a 1638. 29 obitelji sa 271 članom. 1778. godine bilo je 54 obitelji.

U Splitu je bilo velikih migracija, doseljavali su se Židovi iz Trsta,Venecije, Gorice, Dubrovnika, Sarajeva, Krfa, Novog Pazara i iz Ugarske. Ovisno o ekonomskim prilikama bogatiji se sele u Trst, a siromašniji dolaze uglavnom iz Bosne.

Broj Židova u Splitu se postepeno povećavao. Godine 1749. popisano je u Splitu 48 židovskih obitelji, a 1778. ima 54 obitelji s ukupno 279 članova (Kečkemet,1971). U Splitu je 1818. godine bio 51 Židov, 1910. - 150; 1921. - 179; 1931. - 292 ; Pred II. svjetski rat u Splitu ima 204.člana.

ZUECA

U svesku računa splitske općine iz 14. stoljeća spominje se taksa koja se plaćala za trgovinu i za «Zuecu». Zueca ili Iudaica je bila dašćara smještena na obali, izvan gradskih zidina, sa kotlom za bojenje koji je služio kožarima, tangarima i ribarima. Izgleda da su se Židovi u primorskim gradovima bavili bojenjem koža i tkanina, a kasnije tkanjem i bojenjem tkanina, prema Kečkemetu (1971) gotovo jedinim dozvoljenim zanatom. _____________________________________________________________________________________

_____________________________________________________________________________________

SINAGOGA

U opisu posjeda splitske nadbiskupije iz 1397. godine, koji se nalazi u biblioteci Dominikanaca u Dubrovniku, navodi se Sinagoga zvana «Sdorium» s kapelama i pripadajućim prostorom. Kasnije se u matrikuli Bratovštine Sv. Nikole (Franjevačka biblioteka u Dubrovniku) spominje na mjestu «sdorium» crkvica Sv.Nikole od pomoraca. Vjerojatno se sinagoga nalazila kod ugla današnje Severove ulice do Vestibula Dioklecijanove palaće (Kečkemet, 1971).

Ime sinagoge spominje se i u dokumentima koji se nalaze u državnom arhivu u Zadru i Kaptolskom arhivu u Splitu (kraj 14 stoljeća). Neki autori smatraju da se naziv «sinagoga» nije odnosio na židovsku bogomolju već na «sastajalište». Govori se i o «Sinagogi koja je bila smještena u kući Maroja Horešiča» ali se ne zna njena lokacija.

Nova je sinagoga podignuta 1500. godine, a postoje nadgrobni spomenici na Marjanu iz 1573.godine. Sinagoga je u prvo vrijeme bila i za sefarde i za aškenaze, ali kasnije, kada dominiraju sefardi, vjerski obredi su sefardsko-talijanski. Sinagoga je izvana bila "skromna", u židovskj četvrti, ali je bila bogato opremljena s brojnim obrednim predmetima od kojih se (nakon pljačke 1942) sačuvao samo manji dio, a od matičnih knjiga sačuvale su se samo one nakon XIX. stoljeća.

GROBLJE

Postoje dokumenti o posjedu zemljišta za groblje iz 1573.godine. O Groblju se brinulo društvo Gemilut Hasadim (Bratovščina milosrđa). Groblje se nalazilo na istočnoj padini Marjana.Bilo je 650 nadgrobnih spomenika sa hebrejskim natpisima i imenima na hrvatskom, talijanskom i njemačkom.

Najstarji spomenik je 1717.godine, a spomenici su uglavnom u obliku sarkofaga, na hebrejskom jeziku, pisani sefardskim pismom. Tu su grobovi izumrlih obitelji: Viterbi, Pensi, Navaro, Piaza, Gentilhuomo, ali i grobovi značajnjih lićnosti kao liječnika Josefa Haj Seniora, rabina Avrama Pape, Hajima Izaka Musafije, MordehajaJaakova Jedidija, Musafije i Hajima Alevija, te Vida (Vita) Haj Morpurga. Od 1949. godine počelo se pokapati na novom groblju na Lovrincu.

ORGANIZACIJE

U Splitu su Židovi bili organizirani u udruženju „Universita degli Ebrei“ (1533) Katkada se naziva i "Scuola degli Ebrei ", "Societa Ebraica di Spalato" i "Comunita Israelitica di Spalato". Imali su Glavnu skupštinu ili Kahal gadol, sa glavarima (7 "capa" ili gastalda) koji su tvorili Vaad Katon (Vijeće) koje je predstavljalo zajednicu (prokuratori) a posebno je bila počasna dužnost "židovskog konzula splitske skele".

Imali su karitativna društva, vjersku školu itd.

U XIX. stoljeću Židovi imaju brojne karitativne fondove ("Babait", "Rebi Meir", "Erec Jisrael", "Horim", "S Maor" itd.)

1817. godine otvorili su židovsku civilnu školu a imali su i vjersku školu Talmud Tora. Rabin Jakov Mussafia napisao je "Talmudski rječnik", ba njegov sin Abraham Adolfo Mussafia bio je jedan od najpoznatijih evrospkih filologa ( živio u Beču).

U Splitu su bili liberalniji propisi o odijevanju Židova, koji su morali nositi u drugim zemljama posebne žute kape, ili druge znakove raspoznavanja. U Splitu se ne sprovode mjere odvojenog života u getu pa se zato 1638. godine knez Pietro Basadonna tuži mletačkoj vladi da su «Židovi raštrkani po cijelom gradu i imaju najljepše i najudobnije stanove. Njihova djeca miješaju se redovito s kršćanskom i idu snjima po javnim trgovima i po svetim mjestima, a da se pri tome ne pazi, koji su od njih kršćani, a koji Židovi».

SPLITSKA LUKA

Židovi su odigrali važnu ulogu u izgradnji splitske luke.To je bilo povezano sa novim trgovačkim zamahom koji je nametnuo potrebu osposobljavanja splitske luke. To je bilo značajno stoga što su Turci počeli osnivati svoje “skele” (ušće Neretve, Makarska, a kasnije i Solin) za pretovar robe s brodova i tako ugrožavati dominaciju Venecije u trgovini Sredozemljem.

Splitski trgovac Daniel Rodrigo (pokršteni Židov iz Španjolske, Maran) izradio je plan za povećanje luke i (po drugi puta) 1577. predao venecijanskom senatu, koji je plan odobrio i počela je gradnja, Bilo je predviđeno proširenje luke, gradnja skladišta za robu i stoku, te karantinska stanica-lazaret). Na traženje nekih splitskih trgovaca, Venecija je obustavila gradnju luke.

Kada je postalo očito da se sada trgovina odvija preko dubrovačke luke zbog premalih kapaciteta u Splitu, odobrava se nastavak gradnje luke u Splitu koju je dovršio Rodrigo. Nakon gotovo 20 godina, 1590. dovršena je gradnja carinarnice i dijela lazareta, a sada se i Turska počela služiti splitskom lukom te je osposobila kopnene prilaze. Luka je služila velikom karavanskom trgovačkom prometu osobito sa bliskim i dalekim istokom sve do devetnaestog stoljeća kada se razvijaju željeznički i brodski prometni putevi.

UGLEDNI ŽIDOVI

Najugledniji članovi su bili konzuli splitske skele : Sentob Seuraca, Jacob Lucenia, Josip Pneso, Jakob Abraff, Monteglia, Abraham Papo i Abraham Abraff (Kečkemet,1971).

Daniel Rodriga je osim trgovačkih poslova bio i diplomatski posrednik između Venecije i Turske, pa je tako napr. pregovarao o vraćanju turskih ratnih zarobljenika. On i njegova obitelj su oslobođeni plaćanja danka i carina u luci, mogao je izabrati stovarište; odobreno mu je otvaranje i banke. Rodriga je imenovan je "konzulom Židova" u Splitu, a 1573. bio je imenovan konzulom židovske narodnosti u Veneciji. Godine 1630. bio je "konzul Židova" u Splitu Josif Penzo, koji je osim trgovine obavljao i druge povjerljive poslove u turskoj državi. Na sličnoj zadaći konzula nalazio se 1657. godine splitski Židov Samuil Lima, sa značajnom ulogom u vrijeme rata između Turske i Venecije.

U kandijskom ratu između Venecije i Turske, Turci su opsjedali Split 1657. godine. Židovi su branili kulu iza samostana Sv. Arnira pa se ta kula kasnije nazvala "Židovska stanica". Osim toga oni su pomagali u nabavi hrane za vojsku, tekstila i zavoja za bolnice,a pohvaljen je i liječnik Juda Lambroso.

Postoje izvještaji da su Židovi sudjelovali i u javnim radovima na gradskim zidinama. U Splitu su često liječnici i kirurzi bili Židovi (Salamon Thobi, 1626) i Juda Lombroso upravitelj Vojne bolnice u doba kandijskog rata). Važnu ulogu su odigrali u čestim epidemijama toga doba.

Istaknuta ličnost u Splitu bio je Vid Morpurgo koji je bio veliki "borac" narodnog preporida u Splitu i Dalmaciji. Imao je knjižaru, koja je bila centar i sastajalište rodoljuba, izdao je "Dalmatinski godišnjak" (1859. i 1861.) sudjelovao u osnivanju "Narodnog lista", Bio je predsjednik Trgovačke komore u Splitu, osnovao je tvornicu alkoholnih pića o vina.Umro je 1911. godine.

Viktor Morpurgo sakuplja dokumentaciju o Židovima u Splitu i Rodrigi, Luciano Morpurgo ( Rim) piše roman o djetinjstvu i knjigu " Lov na čovjeka" o progonima Židova. Gina Altaras piše roman "Lia". Tina Morpurgo bila je slikarica (ubijena 1943. u logoru). Židovi u Splitu bili su uključeni i u glazbeni život (Silvije Altaras, Tibor Dukes, Sigmund Šteg)

POPISI ŽIDOVA

U 17. stoljeću spominju se imena Židova: Samuel Lima, Mose Haban Sagiad, Salomon Santo, Josef Israel, David, Franco i Elia Piazza, Mose Pessa, Jozef, Daniel i Vito Penso, Memo Baruch, Abram i Moise Russo, Vita Levi, Salamon Tobi, Daniel Babaj, Moise Seralvo, Juda Lumbroso, Mose Penach i Elia Pesca.

U 1749. godini napravljen je popis glavara 48 židovskih obitelji u Splitu:

Memo, Isach i Daniel Curiel; Abram, Tiosse i Vitta Ventura; Memo, Tiacho, Vita i Josse Russo; Abraham i Moise Russi iz Capelera; Abram i Lissan Piazza; Tiacho Lucena;Abram, Samuel i Salamon Dessa (Pesso); Mosse i Daniel Jona; salamon Signior; Salamon Gentilomo; Isach, Vita, Manuel i Raffael (Raffo) Penso: Vita Levi; Daniel i Josse Joserum (Jesarum, Jesurum); Moise Marchioro; Moise Citta Novo Corpo Duro; leon i Abram Abenum; Abram i Isach Navaro; Mosse i Tiosse Schenesi; David Morpurgo; David Pardo rabin; Issach Fermo; Jakob da Seralio; Jakob Lopis; Leon Misrai Levantin; Salvador Lucato; Salvador da Livorno.

U 18.stoljeću spominju se i Iseppo Pedrochi, Pesa, Memo Maruch, Daniel i Moise Dona ali nije sigurno da li su bili stanovnici Splita. I početku XIX. stoljeća nalazimo u Splitu Židovske obitelji: Gentilomo, Jesurun, Macchioro, Morpurgo, Ventura, Valensini, Mussafia, Penso, Jona, Tedesco, Poazza, Campos, Mandolfo, Coen, Tolentino, Viterbi, Navaro, Montiglia, Fermo, Ancona, Fano, Perera, Finzo, Levi, Pardo, Porlitz, Polloch, Russi, Rothbart.

1855 dolaze još slijedeće obitelji: Basevi, Eisenstadter, Iobesco, Stock, Camerini, Luzzato, Hajon, Lampronti, Leoni, Hirscheld, Vital, Goldstein, Eschenasi, Paschkes, Hajone, Olfler, Kurzrock, Altaras, Steiner, Albachari.

GOSPODARSKA AKTIVNOST

Židovi u Splitu su se bavili trgovinom na malo i prodavali prehrambene proizvode (drugdje je to bilo zabranjeno). Bili su tkači, krojači, prodavali su seljačku odjeću za unutrašnjost Dlmacije i Bosne. Židovske su bile poznate vezilje. U jednom dokuumentu iz 1713 se spominje da su Židovi imali 32 dućana. Imali su i ugovor o držanju banke ( 1502 .godine). U prvoj polovini 17. stoljeća postojale su zajedničke trgovačke kuće Židova i kršćana (plemić Pašalić i Mojsije Ruso, Marši i Penso i druge).

Na zahtjev splitskih trgovaca 1713. godine knez Donad je donio zabranu trgovine hranom za Židove. No cijene hrani su tada porasle, bilo je i nestašica, tako da su se vlasti obratile Židovima da preuzmu ishranu grada i bolnica. I krojači su se udružili u cehove u koje nije bio dozvoljen pristup Židovima, što je razriješeno na njihovu žalbu tek 1766. u korist slobodna obrtništva.

Industriju cementa u Splitu je razvio Emil Stock (1904), izgradio električnu centralu (izvor Jadra), utemeljio "Salonit" (1921). Zajedno sa Morpurgom imao je destileriju (kasnije u Rovinju). Značajna imena u indrustriji Splita su i Jakov Porlitz i Emil Campos te fotograf Marko Josip Goldstein.

GETO

Po uzoru na Veneciju osnivaju se geta i u drugim gradovima Italije i Europe. Osnivanje geta u Splitu su predlagali mnogi pa tako i splitski knezovi Domenico deMolin (1593) i Giacomo Michiel (1624), pa i sam Daniel Rodriga (1589).

Geto se osniva u Splitu 1778. godine, uz mnoge zabrane za Židove (bavljenje industrijom, trgovina žitaricama, zapošljavanje kršćana, zabrana boravka na selima i mjestima gdje nema geta. (Kečkemet, 1971). Tada se neki Židovi iseljavaju iz Splita, neki se sklanjaju u Trst i Goricu. Godine 1778. živjeli su u getu. U vrijeme epidemije kuge (1783-1784) bio je Židovima zabranjen izlazak iz geta.

Osobito je bilo opasno u Splitu 1797. godine, nakon pada Mletačke republike, kada su nahuškani seljaci iz okoline Splita krenuli na splitski geto (u kojem su Židovi zajedno sa rabinom Jakovom Pensom molili u sinagogi). Oni su našli sva troja vrata geta dobro zabarikadirana, a branili su ih naoružani Spličani pod vodstvom pučanina Nikole Šilovića. Tako su sami građani uspjeli "obraniti" svoje Židove i uvjeriti da je sve bilo zabluda.

Kada je Napoleon dobio Veneciju i Dalmaciju naređuje da prestanu važiti zakoni koji su ograničavali prava Židova. Zapovjednik Dalmacije maršal Marmont je 23.3.1807 naredio sa se skinu troja vrata splitskog geta. Prema jednom izvještaju 1811. godine bilo je u Splitu oko 170 Židova.

PONOVNO AUSTRO-UGARSKA

Nakon pada Napoleona (Bečki kongres) i ponovnog dolaska pod vlast Austro-Ugarske, donose se ponovno uredbe i ograničenja za Židove. Židovi su optuživani da su suradnici Francuza. Tada su se mnogi iselili, najviše u Ameriku. Između 1823. i 1878. iselilo se oko 50 židovskkih obitelji, najviše u Trst.

U razdoblju nakon pada Venecije, prema zaključku splitskog Velikog Vijeća , Split je potpadao pod Austriju i u njega ulazi general Rukavina. U to se vrijeme primjenju mnoga ograničenja pa i poniženja Židova u Splitu.

Židovska populacija u Splitu se znatno promijenila, mnoge su stare obitelji otišle, a pridošli su Židovi iz Bosne i Židovi njemačkog porijekla (najčešće činovnici).

Godine 1892.određeno je da se na području Dalmacije osnuju dvije židovske općine: Split (za kotareve Metković, Split, Šibenik i Zadar) i Dubrovnik (za kotareve Dubrovnik, Korčula i Kotor).

Djeca poslana iz Splita za Palestinu, (preko Nonatole)

Spomen ploča splitskim žrtvama Holokausta

_____________________________________________________________________________________

• Izvor: Cendo.hr, Istraživački dokumentacijski centar - Research and Documentation Center

_____________________________________________________________________________________

• Sjećanje na 12. lipnja 1942.: Otkrivena spomen-ploča na Pjaci
• Na Pjaci otkrivena spomen-ploča u znak sjećanja na tragediju iz 1942. godine, SD, Nikolina Lulić, 12. lipnja 2018
• Staro židovsko groblje u Splitu: Priča o suživotu koji je spasio prognane, a obogatio grad, blog by Lidija, August 28, 2021
• https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/discover
• https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/
• Individual attempts to help Jews in Independent State of Croatia (NDH): petition letters by ordinary Croats, Andrijana Perković Paloš & Marin Pelaić, Received 24 Jan 2023, Accepted 12 Feb 2024, Published online: 26 Feb 2024

Staro Židovsko groblje u Splitu

Ovo je projekt o starom Židovskom groblju u Splitu, Hrvatska.

Hr | Sv

Lokacija: Staro Židovsko groblje, ovdje također može vidjeti nekoliko slika grobova

Židovsko groblje u Splitu

Židovsko groblje u Splitu je najstarije židovsko groblje na teritoriju Republike Hrvatske, te jedno od najstarijih sačuvanih u Svijetu. Osnovali su ga splitski Židovi davne 1573. godine na istočnoj padini brda Marjana. Zadnji ukop obavljen je 1945. kada je groblje zatvoreno i zaštićeno kao spomenik. Na groblju je više od 700 grobova.

Zaštićeno je kulturno dobro. Ispod groblja je marjanska vidilica. Pod oznakom Z-5554 zavedeno je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao ostalo.

Prvo pošumljavanje Marjana sa Alepskim borom na Židovskom groblju pčelo je davne 1852. godine. Neko vrijeme je židovsko groblje bila jedina zelena oaza na golom brdu Marjan. Groblje se nalazilo na istočnoj padini Marjana. Bilo je 650 nadgrobnih spomenika sa hebrejskim natpisima i imenima na hrvatskom, talijanskom i njemačkom.

Najstarji spomenik je 1717. godine, a spomenici su uglavnom u obliku sarkofaga, na hebrejskom jeziku, pisani sefardskim pismom.

Tu su grobovi izumrlih obitelji: Viterbi, Pensi, Navaro, Piaza, Gentilhuomo, ali i grobovi značajnjih ličnosti kao liječnika Josefa Haj Seniora, rabina Avrama Pape, Hajima Izaka Musafije, Mordehaja Jakova Jedidija, Musafije i Hajima Alevija, te Vida (Vita) Haj Morpurga.

Ove židovske obitelji u Splitu vode podrijetlo iz antičke Salone u kojoj se nalazila židovska zajednica o čemu svjedoče spomenici i artefakti.

Početkom 16. stoljeća broj Židova u Splitu naglo se povećao zahvaljujući doseljenicima iz Španjolske i Portugala. Najznačajniji Židov u Splitu, i za Split bio je Danijel Rodriguez portugalskih korijena, skraćeno Rodriga. Bio je diplomatski posrednik između Venecije i Turske, pregovarao je o vraćanju turskih ratnih zarobljenika. Povećanje stanovništva doprinijelo je i osnivanju groblja 1573. god. Groblje se zvalo «Kuća živih», a nalazi se na istočnoj pošumljenoj padini Marjana, vidljivoj iz grada i s mora. Samo groblje podijeljeno je uzdužnom alejom u dva dijela. Sjeverni dio je stariji, a južni noviji.

Od 1949. godine počelo se pokapati na novom groblju na Lovrincu.

Potvrđeno je da je postojalo 1573. na padini Marjana iznad grada, ograđeno je rustičnim kamenim zidom 1826, da bi udovoljilo državnim propisima o organizaciji vangradskih groblja.

Pogrebna kapela sagrađena je 1892. zalaganjem industrijalca Emila Stocka. Na groblju se nalazi oko 700 grobova.

Židovsko groblje

Adresa: Nazorov prilaz 1

Članci, Izvori, Dokumenti

• Slike grobova
• Židovsko groblje u Splitu, Marjan-Park šuma, JUPŠM
• Lokacija, mapa
• VAŽAN SPOMENIK NA MARJANU: Židovi u Splitu od stoljeća sedmog, članak i slike
• Pregled povijesti Židova u Splitu, Lovro Kralj, pdf online
• Židovi u Splitu, author deleted own site
• Uključivanje Židova u društvenu, političku i kulturnu sredinu Splita i njihov doprinos toj sredini, autor pok. gosp. Duško Kečkemet, Ethnologica Dalmatica, No. 1, 1992, pdf online
• Staro židovsko groblje u Splitu: Priča o suživotu koji je spasio prognane, a obogatio grad
• Židovi u Splitu od stoljeća sedmog
• Židovska vjerska zajednica u Saloni, Crkva u svijetu : Crkva u svijetu, Vol. 55 No. 2, 2020. Ivan Matijević, Split
• Židovska općina - Split, 1861. -1943. (Comunità Israelica di Spalato), Državni arhiv u Splitu, HR-DAST-151, gđa.Tatjana Kovač, 1992

Jews families and members of Jew community in Split - "Universita degli Ebrei" 17 century:

Kulturna i umjetnička baština Dalmacije, autor pok. gosp. Duško Kečkemet, Split, Maran tisak, 2004, str. 175

• Daniel Rodriga
• Jakov Musafija, splitski rabin, autor Talmudskog rječnika; his son Abraham (later baptized with name as Adolfo. lingvist, sveuč. učitelj prijestolo-nasljednika Rudolfa u Beču)
• Jerolim Melamed and Salamon Thobi, doctors and friends of Markanatun de Dominis
• Jozef Penso, konzul židovske splitske općine
• Samuel Lima, diplomat

Families:

• Seraglio, Lopis, Misrai, Lima, Sagiak, Santo, Israel, Piazza, Pessa, Penso, Baruch, Russo, Levi, Tobi, Babaj, Seralvo, Lumbroso, Penach, Pesca, Curiel, Ventura, Lucena, Dessa, Jona, Signor, Gentilomo, Jesurum, Marchioro, Citta Nova, Abenum, Navaro, Schenesi, Morpurgo, Pardo, Fermo

From CENDO.hr

Istraživački dokumentacijski centar - Research and Documentation Center, Split

PORIJEKLO

Većina istraživača se slaže da su Židovi u Splitu porijeklom iz antičke Salone u kojoj se nalazila židovska zajednica, o čemu svjedoče i brojni spomenici i artefakti (glinene svjetiljke, menore ,sarkofazi itd). Kada je početkom VII stoljeća razrušena Salona (Avari i Slaveni), preživjeli stanovnici, a među njima i Židovi, sklanjaju se u Dioklecijanovi palaču i na otoke.

O splitskim Židovima u srednjem vijeku postoje podaci, iako ih ima malo. Tako su se dva stara naziva u gradu Splitu, koja su se sačuvala u dokumentima, također dokaz o prisustvu Židova. U srednjevjekovnom statutu grada Splita ne spominju se posebno Židovi, što bi moglo značiti ili da ih tada nije bilo ili su možda bili jednako tretirani kao ostali građani.

Kada je Split došao pod vlast Mletačke Republike (Venecije) 1420.godine i za Židove u Splitu su vrijedila njihova ograničenja za kupovinu nekretnina. Mletački je senat 1527 odobrio neke povlastice doseljenim Židovima. Osnovna institucija koja je nadzirala Židove u Veneciji bila je „Inquisitoriato sopra gli Ebrei“. Domaći naziv je obično bio "žudiji".

Protjerani Židovi sa Iberijskog poluotoka su se raselili po Mediteranu pa su tako došli i na naše obale i pomiješali se sa Židovima koji su tu već ranije živjeli. Kugu koja je harala 1607. preživjelo je samo 1.045 stanovnika Splita, među njima 60 Židova.

U 1662. godini u Splitu ima 198 Židova (104 muškarca i 94 žene), 1621. trideset obitelji sa oko 200 članova, a 1638. 29 obitelji sa 271 članom. 1778. godine bilo je 54 obitelji.

U Splitu je bilo velikih migracija, doseljavali su se Židovi iz Trsta,Venecije, Gorice, Dubrovnika, Sarajeva, Krfa, Novog Pazara i iz Ugarske. Ovisno o ekonomskim prilikama bogatiji se sele u Trst, a siromašniji dolaze uglavnom iz Bosne.

Broj Židova u Splitu se postepeno povećavao. Godine 1749. popisano je u Splitu 48 židovskih obitelji, a 1778. ima 54 obitelji s ukupno 279 članova (Kečkemet,1971). U Splitu je 1818. godine bio 51 Židov, 1910. - 150; 1921. - 179; 1931. - 292 ; Pred II. svjetski rat u Splitu ima 204.člana.

ZUECA

U svesku računa splitske općine iz 14. stoljeća spominje se taksa koja se plaćala za trgovinu i za «Zuecu». Zueca ili Iudaica je bila dašćara smještena na obali, izvan gradskih zidina, sa kotlom za bojenje koji je služio kožarima, tangarima i ribarima. Izgleda da su se Židovi u primorskim gradovima bavili bojenjem koža i tkanina, a kasnije tkanjem i bojenjem tkanina, prema Kečkemetu (1971) gotovo jedinim dozvoljenim zanatom. _____________________________________________________________________________________

_____________________________________________________________________________________

SINAGOGA

U opisu posjeda splitske nadbiskupije iz 1397. godine, koji se nalazi u biblioteci Dominikanaca u Dubrovniku, navodi se Sinagoga zvana «Sdorium» s kapelama i pripadajućim prostorom. Kasnije se u matrikuli Bratovštine Sv. Nikole (Franjevačka biblioteka u Dubrovniku) spominje na mjestu «sdorium» crkvica Sv.Nikole od pomoraca. Vjerojatno se sinagoga nalazila kod ugla današnje Severove ulice do Vestibula Dioklecijanove palaće (Kečkemet, 1971).

Ime sinagoge spominje se i u dokumentima koji se nalaze u državnom arhivu u Zadru i Kaptolskom arhivu u Splitu (kraj 14 stoljeća). Neki autori smatraju da se naziv «sinagoga» nije odnosio na židovsku bogomolju već na «sastajalište». Govori se i o «Sinagogi koja je bila smještena u kući Maroja Horešiča» ali se ne zna njena lokacija.

Nova je sinagoga podignuta 1500. godine, a postoje nadgrobni spomenici na Marjanu iz 1573.godine. Sinagoga je u prvo vrijeme bila i za sefarde i za aškenaze, ali kasnije, kada dominiraju sefardi, vjerski obredi su sefardsko-talijanski. Sinagoga je izvana bila "skromna", u židovskj četvrti, ali je bila bogato opremljena s brojnim obrednim predmetima od kojih se (nakon pljačke 1942) sačuvao samo manji dio, a od matičnih knjiga sačuvale su se samo one nakon XIX. stoljeća.

GROBLJE

Postoje dokumenti o posjedu zemljišta za groblje iz 1573.godine. O Groblju se brinulo društvo Gemilut Hasadim (Bratovščina milosrđa). Groblje se nalazilo na istočnoj padini Marjana.Bilo je 650 nadgrobnih spomenika sa hebrejskim natpisima i imenima na hrvatskom, talijanskom i njemačkom.

Najstarji spomenik je 1717.godine, a spomenici su uglavnom u obliku sarkofaga, na hebrejskom jeziku, pisani sefardskim pismom. Tu su grobovi izumrlih obitelji: Viterbi, Pensi, Navaro, Piaza, Gentilhuomo, ali i grobovi značajnjih lićnosti kao liječnika Josefa Haj Seniora, rabina Avrama Pape, Hajima Izaka Musafije, MordehajaJaakova Jedidija, Musafije i Hajima Alevija, te Vida (Vita) Haj Morpurga. Od 1949. godine počelo se pokapati na novom groblju na Lovrincu.

ORGANIZACIJE

U Splitu su Židovi bili organizirani u udruženju „Universita degli Ebrei“ (1533) Katkada se naziva i "Scuola degli Ebrei ", "Societa Ebraica di Spalato" i "Comunita Israelitica di Spalato". Imali su Glavnu skupštinu ili Kahal gadol, sa glavarima (7 "capa" ili gastalda) koji su tvorili Vaad Katon (Vijeće) koje je predstavljalo zajednicu (prokuratori) a posebno je bila počasna dužnost "židovskog konzula splitske skele".

Imali su karitativna društva, vjersku školu itd.

U XIX. stoljeću Židovi imaju brojne karitativne fondove ("Babait", "Rebi Meir", "Erec Jisrael", "Horim", "S Maor" itd.)

1817. godine otvorili su židovsku civilnu školu a imali su i vjersku školu Talmud Tora. Rabin Jakov Mussafia napisao je "Talmudski rječnik", ba njegov sin Abraham Adolfo Mussafia bio je jedan od najpoznatijih evrospkih filologa ( živio u Beču).

U Splitu su bili liberalniji propisi o odijevanju Židova, koji su morali nositi u drugim zemljama posebne žute kape, ili druge znakove raspoznavanja. U Splitu se ne sprovode mjere odvojenog života u getu pa se zato 1638. godine knez Pietro Basadonna tuži mletačkoj vladi da su «Židovi raštrkani po cijelom gradu i imaju najljepše i najudobnije stanove. Njihova djeca miješaju se redovito s kršćanskom i idu snjima po javnim trgovima i po svetim mjestima, a da se pri tome ne pazi, koji su od njih kršćani, a koji Židovi».

SPLITSKA LUKA

Židovi su odigrali važnu ulogu u izgradnji splitske luke.To je bilo povezano sa novim trgovačkim zamahom koji je nametnuo potrebu osposobljavanja splitske luke. To je bilo značajno stoga što su Turci počeli osnivati svoje “skele” (ušće Neretve, Makarska, a kasnije i Solin) za pretovar robe s brodova i tako ugrožavati dominaciju Venecije u trgovini Sredozemljem.

Splitski trgovac Daniel Rodrigo (pokršteni Židov iz Španjolske, Maran) izradio je plan za povećanje luke i (po drugi puta) 1577. predao venecijanskom senatu, koji je plan odobrio i počela je gradnja, Bilo je predviđeno proširenje luke, gradnja skladišta za robu i stoku, te karantinska stanica-lazaret). Na traženje nekih splitskih trgovaca, Venecija je obustavila gradnju luke.

Kada je postalo očito da se sada trgovina odvija preko dubrovačke luke zbog premalih kapaciteta u Splitu, odobrava se nastavak gradnje luke u Splitu koju je dovršio Rodrigo. Nakon gotovo 20 godina, 1590. dovršena je gradnja carinarnice i dijela lazareta, a sada se i Turska počela služiti splitskom lukom te je osposobila kopnene prilaze. Luka je služila velikom karavanskom trgovačkom prometu osobito sa bliskim i dalekim istokom sve do devetnaestog stoljeća kada se razvijaju željeznički i brodski prometni putevi.

UGLEDNI ŽIDOVI

Najugledniji članovi su bili konzuli splitske skele : Sentob Seuraca, Jacob Lucenia, Josip Pneso, Jakob Abraff, Monteglia, Abraham Papo i Abraham Abraff (Kečkemet,1971).

Daniel Rodriga je osim trgovačkih poslova bio i diplomatski posrednik između Venecije i Turske, pa je tako napr. pregovarao o vraćanju turskih ratnih zarobljenika. On i njegova obitelj su oslobođeni plaćanja danka i carina u luci, mogao je izabrati stovarište; odobreno mu je otvaranje i banke. Rodriga je imenovan je "konzulom Židova" u Splitu, a 1573. bio je imenovan konzulom židovske narodnosti u Veneciji. Godine 1630. bio je "konzul Židova" u Splitu Josif Penzo, koji je osim trgovine obavljao i druge povjerljive poslove u turskoj državi. Na sličnoj zadaći konzula nalazio se 1657. godine splitski Židov Samuil Lima, sa značajnom ulogom u vrijeme rata između Turske i Venecije.

U kandijskom ratu između Venecije i Turske, Turci su opsjedali Split 1657. godine. Židovi su branili kulu iza samostana Sv. Arnira pa se ta kula kasnije nazvala "Židovska stanica". Osim toga oni su pomagali u nabavi hrane za vojsku, tekstila i zavoja za bolnice,a pohvaljen je i liječnik Juda Lambroso.

Postoje izvještaji da su Židovi sudjelovali i u javnim radovima na gradskim zidinama. U Splitu su često liječnici i kirurzi bili Židovi (Salamon Thobi, 1626) i Juda Lombroso upravitelj Vojne bolnice u doba kandijskog rata). Važnu ulogu su odigrali u čestim epidemijama toga doba.

Istaknuta ličnost u Splitu bio je Vid Morpurgo koji je bio veliki "borac" narodnog preporida u Splitu i Dalmaciji. Imao je knjižaru, koja je bila centar i sastajalište rodoljuba, izdao je "Dalmatinski godišnjak" (1859. i 1861.) sudjelovao u osnivanju "Narodnog lista", Bio je predsjednik Trgovačke komore u Splitu, osnovao je tvornicu alkoholnih pića o vina.Umro je 1911. godine.

Viktor Morpurgo sakuplja dokumentaciju o Židovima u Splitu i Rodrigi, Luciano Morpurgo ( Rim) piše roman o djetinjstvu i knjigu " Lov na čovjeka" o progonima Židova. Gina Altaras piše roman "Lia". Tina Morpurgo bila je slikarica (ubijena 1943. u logoru). Židovi u Splitu bili su uključeni i u glazbeni život (Silvije Altaras, Tibor Dukes, Sigmund Šteg)

POPISI ŽIDOVA

U 17. stoljeću spominju se imena Židova: Samuel Lima, Mose Haban Sagiad, Salomon Santo, Josef Israel, David, Franco i Elia Piazza, Mose Pessa, Jozef, Daniel i Vito Penso, Memo Baruch, Abram i Moise Russo, Vita Levi, Salamon Tobi, Daniel Babaj, Moise Seralvo, Juda Lumbroso, Mose Penach i Elia Pesca.

U 1749. godini napravljen je popis glavara 48 židovskih obitelji u Splitu:

Memo, Isach i Daniel Curiel; Abram, Tiosse i Vitta Ventura; Memo, Tiacho, Vita i Josse Russo; Abraham i Moise Russi iz Capelera; Abram i Lissan Piazza; Tiacho Lucena;Abram, Samuel i Salamon Dessa (Pesso); Mosse i Daniel Jona; salamon Signior; Salamon Gentilomo; Isach, Vita, Manuel i Raffael (Raffo) Penso: Vita Levi; Daniel i Josse Joserum (Jesarum, Jesurum); Moise Marchioro; Moise Citta Novo Corpo Duro; leon i Abram Abenum; Abram i Isach Navaro; Mosse i Tiosse Schenesi; David Morpurgo; David Pardo rabin; Issach Fermo; Jakob da Seralio; Jakob Lopis; Leon Misrai Levantin; Salvador Lucato; Salvador da Livorno.

U 18.stoljeću spominju se i Iseppo Pedrochi, Pesa, Memo Maruch, Daniel i Moise Dona ali nije sigurno da li su bili stanovnici Splita. I početku XIX. stoljeća nalazimo u Splitu Židovske obitelji: Gentilomo, Jesurun, Macchioro, Morpurgo, Ventura, Valensini, Mussafia, Penso, Jona, Tedesco, Poazza, Campos, Mandolfo, Coen, Tolentino, Viterbi, Navaro, Montiglia, Fermo, Ancona, Fano, Perera, Finzo, Levi, Pardo, Porlitz, Polloch, Russi, Rothbart.

1855 dolaze još slijedeće obitelji: Basevi, Eisenstadter, Iobesco, Stock, Camerini, Luzzato, Hajon, Lampronti, Leoni, Hirscheld, Vital, Goldstein, Eschenasi, Paschkes, Hajone, Olfler, Kurzrock, Altaras, Steiner, Albachari.

GOSPODARSKA AKTIVNOST

Židovi u Splitu su se bavili trgovinom na malo i prodavali prehrambene proizvode (drugdje je to bilo zabranjeno). Bili su tkači, krojači, prodavali su seljačku odjeću za unutrašnjost Dlmacije i Bosne. Židovske su bile poznate vezilje. U jednom dokuumentu iz 1713 se spominje da su Židovi imali 32 dućana. Imali su i ugovor o držanju banke ( 1502 .godine). U prvoj polovini 17. stoljeća postojale su zajedničke trgovačke kuće Židova i kršćana (plemić Pašalić i Mojsije Ruso, Marši i Penso i druge).

Na zahtjev splitskih trgovaca 1713. godine knez Donad je donio zabranu trgovine hranom za Židove. No cijene hrani su tada porasle, bilo je i nestašica, tako da su se vlasti obratile Židovima da preuzmu ishranu grada i bolnica. I krojači su se udružili u cehove u koje nije bio dozvoljen pristup Židovima, što je razriješeno na njihovu žalbu tek 1766. u korist slobodna obrtništva.

Industriju cementa u Splitu je razvio Emil Stock (1904), izgradio električnu centralu (izvor Jadra), utemeljio "Salonit" (1921). Zajedno sa Morpurgom imao je destileriju (kasnije u Rovinju). Značajna imena u indrustriji Splita su i Jakov Porlitz i Emil Campos te fotograf Marko Josip Goldstein.

GETO

Po uzoru na Veneciju osnivaju se geta i u drugim gradovima Italije i Europe. Osnivanje geta u Splitu su predlagali mnogi pa tako i splitski knezovi Domenico deMolin (1593) i Giacomo Michiel (1624), pa i sam Daniel Rodriga (1589).

Geto se osniva u Splitu 1778. godine, uz mnoge zabrane za Židove (bavljenje industrijom, trgovina žitaricama, zapošljavanje kršćana, zabrana boravka na selima i mjestima gdje nema geta. (Kečkemet, 1971). Tada se neki Židovi iseljavaju iz Splita, neki se sklanjaju u Trst i Goricu. Godine 1778. živjeli su u getu. U vrijeme epidemije kuge (1783-1784) bio je Židovima zabranjen izlazak iz geta.

Osobito je bilo opasno u Splitu 1797. godine, nakon pada Mletačke republike, kada su nahuškani seljaci iz okoline Splita krenuli na splitski geto (u kojem su Židovi zajedno sa rabinom Jakovom Pensom molili u sinagogi). Oni su našli sva troja vrata geta dobro zabarikadirana, a branili su ih naoružani Spličani pod vodstvom pučanina Nikole Šilovića. Tako su sami građani uspjeli "obraniti" svoje Židove i uvjeriti da je sve bilo zabluda.

Kada je Napoleon dobio Veneciju i Dalmaciju naređuje da prestanu važiti zakoni koji su ograničavali prava Židova. Zapovjednik Dalmacije maršal Marmont je 23.3.1807 naredio sa se skinu troja vrata splitskog geta. Prema jednom izvještaju 1811. godine bilo je u Splitu oko 170 Židova.

PONOVNO AUSTRO-UGARSKA

Nakon pada Napoleona (Bečki kongres) i ponovnog dolaska pod vlast Austro-Ugarske, donose se ponovno uredbe i ograničenja za Židove. Židovi su optuživani da su suradnici Francuza. Tada su se mnogi iselili, najviše u Ameriku. Između 1823. i 1878. iselilo se oko 50 židovskkih obitelji, najviše u Trst.

U razdoblju nakon pada Venecije, prema zaključku splitskog Velikog Vijeća , Split je potpadao pod Austriju i u njega ulazi general Rukavina. U to se vrijeme primjenju mnoga ograničenja pa i poniženja Židova u Splitu.

Židovska populacija u Splitu se znatno promijenila, mnoge su stare obitelji otišle, a pridošli su Židovi iz Bosne i Židovi njemačkog porijekla (najčešće činovnici).

Godine 1892.određeno je da se na području Dalmacije osnuju dvije židovske općine: Split (za kotareve Metković, Split, Šibenik i Zadar) i Dubrovnik (za kotareve Dubrovnik, Korčula i Kotor).

Djeca poslana iz Splita za Palestinu, (preko Nonatole)

Spomen ploča splitskim žrtvama Holokausta

_____________________________________________________________________________________

• Izvor: Cendo.hr, Istraživački dokumentacijski centar - Research and Documentation Center

_____________________________________________________________________________________

• Sjećanje na 12. lipnja 1942.: Otkrivena spomen-ploča na Pjaci
• Na Pjaci otkrivena spomen-ploča u znak sjećanja na tragediju iz 1942. godine, SD, Nikolina Lulić, 12. lipnja 2018
• Staro židovsko groblje u Splitu: Priča o suživotu koji je spasio prognane, a obogatio grad, blog by Lidija, August 28, 2021
• https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/discover
• https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/
• Individual attempts to help Jews in Independent State of Croatia (NDH): petition letters by ordinary Croats, Andrijana Perković Paloš & Marin Pelaić, Received 24 Jan 2023, Accepted 12 Feb 2024, Published online: 26 Feb 2024

בית קברות יהודי עתיק בפיצולt

פרויקט זה הוא על בית הקברות היהודי הישן בספליט, קרואטיה

Hr | Sv

בית העלמין היהודי בספליט (Split)

בית העלמין היהודי בספליט הוא בית העלמין היהודי העתיק ביותר על שטח הרפובליקה של קרואטיה, ואחד העתיקים ביותר בעולם. הוא נוסד על ידי היהודים המפוצלים בשנת 1573 על המדרון המזרחי של מריאן היל. הקבורה האחרונה הושלמה בשנת 1945, כאשר בית הקברות נסגר ומוגן כאנדרטה. בבית העלמין יש יותר מ -700 קברים.

המורשת התרבותית מוגנת. מתחת לבית הקברות יש מארג'נסקי וידלאק. תחת ההגדרה Z-5554, המורשת התרבותית הבלתי מקובלת - בנפרד, המעמד המשפטי של נכס תרבותי מוגן - סווגה כיתר.